Ja sam '90-ih godina bio u Novom Sadu, studirao sam filozofiju i bio sam uključen u nekoliko hrvatskih institucija, inicijativa, organizacija i sporadično su do mene dolazile informacije šta se sve dešava na planu proterivanja Hrvata i ozbiljnijih kršenja ljudskih prava spram Hrvata pogotovu u Srijemu i jugozapadnoj Bačkoj.

U Novom Sadu nisam imao nikakvih problema, međutim, u Tavankutu sam imao određene vrste neprijatnosti, bio sam jednom čak i fizički napadnut od strane jednog pripadnika bunjevačke zajednice. To sam više razumjevao kao neku vrstu njihove nemoći ili osobnoga bijesa. Također, mobilizacija je bila veliki problem nama mladima. Više od 6 mjeseci jednom nisam dolazio kući jer sam bio na listi...

Sve ono što sam saznavao i objavljivao bilo je na temelju podataka koji su bili u izveštajima nevladinih organizacija u Srbiji, sa podacima do kojih je došao Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i podaci kojima je raspolagala Zajednica proteranih Hrvata iz Bačke, Banata i Srijema u Zagrebu, tako da sam ja onda samo na neki način sve to kritički povezao i cjelovito objavio...

*opširnije u video intervjuu